Kviz prvih rečenica

Predaj se! Naš si! - začuo je Koko za leđima prodoran glas I u istom trenutku snažni, koščati prsti stegli su mu vrat.

Pahuljice ljupko lepršaju I svjetlucaju u ranojutarnjem sumračju. Melita se probudi I ugleda ih kroz prozorsko staklo.

Zašao neki momak u šumu Striborovu, a nije znao da je ono šuma začarana I da se u njoj svakojaka čuda zbivaju.

Pisat ću dnevnik. Počinjem u rujnu. Završavaju praznici.

Džozef me ugurao u kupaonicu. Džozef je moj tata I danas je četvrtak, dan odgajanja.

Kad mi je bilo šest godina vidio sam jednom veličanstvenu sliku, u knjizi o prašumi, koja se zvala Istinite priče. Prikazivala je udava kako guta neku zvjerku.

Bilo je sedam sati jedne tople večeri na Sionijskim brežuljcima, kad se Otac Vuk probudio iz svog dnevnog počinka, ogrebao se, zijevnuo I ispružio svoje šape jednu za drugom da strese dremovni osjećaj iz njih.

Jednom je Isus, u ono vrijeme kad mu je bilo tek pet godina, sjedio na pragu pred radionicom svoga oca u Nazaretu I zabavljao se oblikujući kukavice od grudice gipke ilovače što ju je dobio od od lončara s druge strane ulice.

Kraj velike šume stanovaše siromašan drvosječa sa svojom ženom I s dvoje djece.

Svako dijete, osim jednog, odrasta.

Bio jednom... - Jedan kralj! - reći će odmah moji mali čitaoci. Ne, djeco, pogriješili ste. Bio jednom jedan komad drva.

Bio je neki mali postolarski šegrt, koji nije imao ni oca ni majke.

Alisa se već bila jako umorila od sjedenja sa sestrom na pristranku, a bez ikakva posla.

Ideš li posred ceste kroz gornji ili donji kraj Velikog sela, čut ćeš već iz veće daljine prema sredini sela neki žamor sličan vrenju golemoga kotla, u kojem se kuhaju žganci ili pekmez.

U početku sam živio u divljini, na prostranim, otvorenim pašnjacima.

Zvala se Anka I bilo joj je šest godina. Bila je malena kao da su joj stoprv četiri godine, žuta kao vosak, mršava kao pile.

Ulica lipa vrlo je stara ulica. Kažu, jedna od najstarijih u gradu.

Gospodin I gospođa Dursley, iz Kalinina prilaza broj četiri, bili su ponosni što su normalni ljudi da ne mogu biti normalniji I još bi vam zahvalili na komplimentu ako biste im to rekli.